Svaki učitelj ili roditelj s vremena na vrijeme se suočava s izazovima kada je u pitanju ponašanje djece. Kada primijetite da se dijete teško koncentrira, često se odvlači pažnja ili se čini neurednim, može biti znak da se radi o ADHD-u, odnosno poremećaju pažnje i hiperaktivnosti. U školi, gdje su obaveze i odgovornosti na visokom nivou, prepoznavanje ovih simptoma može biti ključno za pružanje odgovarajuće podrške i usmjeravanje djeteta prema uspjehu.
Vrste simptoma ADHD-a
ADHD se obično manifestira kroz tri glavne kategorije simptoma: nemir, impulzivnost i poteškoće s koncentracijom. Svaka od ovih kategorija može se objasniti kroz specifične primjere koji se lako prepoznaju u školskom okruženju.
Neprestano kretanje
Jedan od najčešćih simptoma ADHD-a je nemir. Djeca s ADHD-om često se ne mogu smiriti ili mirno sjediti, čak i kada to situacija zahtijeva. Na primjer, tijekom nastave možete primijetiti da dijete često mijenja pozicije, maše rukama ili čak razgovara s drugim učenicima, iako je učitelj na času. Ovakva ponašanja mogu ometati ne samo njih, već i druge učenike.
Kako se nositi s ovim simptomom? Učitelji mogu osigurati kratke pauze tijekom nastave gdje djeca mogu ustati i istegnuti se ili malo prošetati. Ovaj pristup može pomoći u smanjenju nemira i povećanju koncentracije.
Impulsivnost
Impulsivnost je još jedan znak koji se često javlja kod djece s ADHD-om. Djeca koja pate od ovog simptoma teško odgađaju svoje reakcije, često odgovaraju prije nego što je pitanje završeno ili upadaju u rasprave. Na primjer, dijete može vikati odgovore, kratko se ponašati bez da razmisli o posljedicama ili se neprestano upuštati u fizičke sukobe.
Jedan od načina kako pomoći djetetu s impulsivnošću je uvođenje jednostavnih pravila i strategija. Učitelji mogu koristiti vizualne obavijesti ili signalizaciju koja će podsjetiti djecu na to kada je prikladno govoriti ili se uključiti u raspravu.
Poteškoće s koncentracijom
Poteškoće s koncentracijom često su najvidljivije u školskom okruženju. Djeca s ADHD-om imaju problema s održavanjem pozornosti na zadatku, bilo da se radi o pisanju zadaće ili provođenju višesatne nastave. Primjerice, dijete može brzo izgubiti interes za zadatak, čineći greške jer nije bilo u potpunosti usredotočeno na ono što radi.
Jedan od načina da se poboljša situacija sa koncentracijom jest stvaranje poticajnog i organiziranog okruženja. Na primjer, možete djeci osigurati prostorno odvojen prostor bez previše distrakcija, kao što su žubor vode ili preglasna glazba. Također uvođenje “timeout” tehnike može biti korisno za kratke, strukturirane pauze.
Razgovor s roditeljima
Važno je napomenuti da školski stručnjaci ne djeluju sami; suradnja s roditeljima također je ključna. Ako učitelj primijeti potencijalne znakove ADHD-a, može preporučiti razgovor s roditeljima. Iako neki roditelji mogu biti u početku skeptični, otvorena komunikacija može stvoriti most između škole i kuće, a zajednički pristup rješavanju problema može biti od velike koristi za dijete.
U edukaciji djece s ADHD-om, strpljenje je ključno. Svako dijete je jedinstveno i ono što djeluje za jednog učenika, možda neće djelovati za drugog. Prilagodbe i razumijevanje potrebni su kako bi se djetetu omogućilo da procvjeta. Uz mnogo ljubavi, podrške i pravih strategija, svako dijete može pronaći svoj način učenja i postizanja uspjeha. U konačnici, važno je imati na umu da je svaki korak prema razumijevanju djece s ADHD-om ujedno korak prema boljoj i svjetlijoj budućnosti.